Spomenik idealima inspiriranima americkom i francuskom revolucijom
Najveci je u svijetu izradjen od metala. Podsjeca na jedno od sedam svjetskih cudesa, Kolosa, na ulazu u rodsku luku. I pravo je cudo inzenjerstva! No, prije nego sto je sve to postao, bio je samo ideja. A ona se rodila jedne veceri, u Francuskoj, godine 1865.
Edouard de Laboulaye, istaknuti profesor prava i strucnjak za americku povijest, predlozio je drustvu za stolom, u svojoj kuci nedaleko Pariza, da u Americi treba podignuti spomenik idealima inspiriranima americkom i francuskom revolucijom. (U Americi, ti ideali su doveli do stabilne demokracije, dok je revoluciju u Francuskoj slijedila "krvava vladavina terora", katastrofalni Napoleonovi ratovi i desetljeca losih vlada.) Podizanje spomenika americkoj neovisnosti moglo je, mozda, Francuskoj otvoriti oci i pomoci joj da shvati gdje je to ona skrenula s puta. Laboulaye je cijelu stvar zamislio kao "zdruzeni napor", zajednicki rad obiju zemalja.
Dobrodosli svjetionik slobode evropskim emigrantima
Jedan od gostiju za stolom, uspjesni, mladi, neoklasicisticki kipar - Frederic-Auguste Bartholdi, tako se zagrijao za ideju da ju je u sebi gajio sljedecih 20 godina. Uplovivsi u njujorsku luku, samo nekoliko godina nakon vecere u kuci Laboulayea, Bartholdi je znao da je sanjanom spomeniku nasao savrseno mjesto. Tamo, gdje ljudi po prvi puta ugledaju
Za Laboulayea i Bartholdija dosao je trenutak da se stara ideja konacno prenese u stvarnost. Trenutak je donio i neke izazove: Amerikance je trebalo nagovoriti da prihvate dar i da za njega nadju pravu lokaciju; trebalo je prikupiti novac u Francuskoj i u Americi. Francuzi su, za izradu kipa, prikupili $400.000, Amerikanci, za izradu podnozja, 27 metara visokog - $300.000. Trebalo je napraviti nacrt, mukotrpnim ga procesom uvecati i, konacno, odrediti vrstu internog sistema koji ce podrzavati tone bakra za oplatu kipa.
Za pomoc, Bartholdi se obratio jednom od najvecih inzenjerskih genija, covjeku koji ce nekoliko godina kasnije Parizu dati njegov simbol - Eiffelov toranj. Alexandre-Gustave Eiffel smislio je slozeni zeljezni skelet na koji je svaka bakrena ploca, potom, zasebno bila pricvrscena. Sistem je sredisnjim pilonima dopustao da nose tezinu bakra. Premda je debljina bakrene oplate iznosila tek jednu osminu inca, s dodatkom Eiffelove celicne strukture, kip je tezio preko 200 tona. Bio je gotov 1884, u Parizu. Potom rastavljen i u 214 sanduka poslan u Ameriku. Tu ponovno sastavljen, bio je svecano otkriven 28. listopada 1886. Na ploci, koju
No comments:
Post a Comment